Menu
Globalni procesi današnjice prožeti su velikim političkim, društvenim, pandemijskim, ratnim i razvojnim krizama i nesigurnostima, a sustavne kontrole i usmjeravanja društvenih procesa u globalizacijskim okvirima putem mrežnih sustava i posljedično mrežne povezanosti izazivaju neizvjesnost s kojom se ljudska ukupna populacije nije već dugo vremena suočila. Veliki tragovi ostaju vidljivi u društvenoj i prostornoj neuređenosti, a posebno u prostornoj razlikovnosti pozitivnih i negativnih demografskih trendova i struktura. Usprkos javnoj prezentaciji uzročno-posljedičnih klimatoloških promjena i silnih nastojanja dokazivanja njihovih najvećih posljedica za planet Zemlju u budućnosti, teško je prihvatiti zanemarivanje demografskih negativnosti i njihovih izravnih utjecaja na praktički sve što nas okružuje.
Nitko ne može negirati kako je upravo ljudska populacija najvažniji potencijal i čimbenik i najveća vrijednost u svakom društvu i prostoru i u svim djelatnostima na planeti Zemlji, a u njoj naravno djeca koja jedino i donose izvjesnu budućnost.
Prihvatiti se to mora nezavisno od političkih, znanstvenih, etničkih, religijskih, nacionalnih, ideologijskih i inih različitosti. Projekcije UN-a jasno i egzaktno potvrđuju demografsku budućnost na jednoj strani gospodarski razvijenog dijela svijeta i na drugoj manje razvijenog, temeljem kojih se s obzirom na demografske zakonitosti mogu predvidjeti posljedične neuređenosti i uvjetovanosti na planeti Zemlji.
Priložene su procjene UN-a ciljano iz 2015. godine, upravo godine velikih migracija prema Europi, koje su najavile potencijal, intenzitet i glavne smjerove preseljavanja, pripremljenost zemalja useljavanja, mogućnost usmjeravanja stanovništva, načine zaustavljanja stihijskih i neselektivnih migracija, korištenje migranata za druge interese i općenito preseljavanje stanovništva kao primarno pitanje uređivanja ili destabilizacije društava i prostora.
Projekcije temeljem prirodnog i prostornog kretanja stanovništva te osnovnih demografskih struktura i procesa jasno ukazuju na veliki gubitak europske populacije (preko 90 milijuna osoba) do kraja ovog stoljeća, dok će sve ostale kontinentalne populacije rasti uz depopulaciju azijskog i južnoameričkog stanovništva nakon 2050. godine. Procjene također potvrđuju maksimum ukupnog svjetskog stanovništva do 2 razine 11,5 milijardi, dok će posljedice za Europu biti izravne i odražavat će se na veliku starost stanovništva, nedostatak radne snage, reprodukciju, neselektivnu migraciju te niz ostalih demografskih negativnosti.
Tab. 1. Stanovništvo Svijeta po kontinentima 2015.-2100. godine (srednja varijanta procjene).
Izvor podataka: United Nations, Department of Economic and Social Affairs, Population Division (2015), World Population Prospects: The 2015 Revision, New York: United Nations.
Velika depopulacija europskog stanovništva povlači za sobom stalni i veliki nedostatak radne snage i stalnu potrebu privlačenja novog stanovništva iz manje razvijenih europskih zemalja prema razvijenijim, ali i iz Afrike i Azije. Razlike između brojnosti generacija koje ulaze u radnu dob i onih koji iz nje izlaze u Europi su na godišnjoj razini gotovo 5 milijuna osoba, dok su samo u Njemačkoj npr. preko milijun osoba.
Trend izrazitog starenja europske populacije i intenziviranje njezinog prirodnog pada tu će razliku samo pojačavati pa će sukladno tome rasti i potrebe za radnom snagom, odnosno imigracijskim stanovništvom.
Imigracijski je potencijal prema Europi veliki, posebno u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Aziji i procjenjuje se danas na gotovo 200 milijuna osoba pa će sukladno europskim radnim potrebama i ovakvom potencijalu imigracijski pritisak prema europskim razvijenijim zemljama biti konstanta. Potvrđuje to naročito rast afričke populacije koja će s 1,2 milijarde stanovnika do kraja stoljeća narasti na gotovo 4,3 milijarde i gotovo dostići brojem azijsku. Afrička će i azijska populacija krajem stoljeća činiti oko 83 % ukupne svjetske populacije i jasno je kako se tako brojna afrička populacija neće moći zadržati na afričkom društveno i gospodarski neuređenom društvu i prostoru. Primarni će smjer migriranja biti sjeverni preko Sredozemlja prema Europi koja demografski stari, nestaje i još uvijek zadržava razmišljanje kako se manjak radne snage može zamijeniti samo imigracijskim stanovništvom.
Dugogodišnje neprovođenje demografske obnove, mirno promatranje demografskih negativnosti i isključivo imigracijski model dohvata radne snage u pitanje su dovele upravo velike migracije prema Europi 2015. godine svojim intenzitetom, neselektivnošću i teškom prilagodbom imigranata načinu života imigracijskih prostora.
Negirajući osnovne demografske zakonitosti i projekcije, Europa se dovela u situaciju kad se polako počinje shvaćati kako nema niti može biti slobodnih migracija, jer takve vode u društvenu i prostornu anarhiju i kako će se morati vratiti klasičnoj populacijskoj politici planiranja stanovništva i radne snage.
Središnji prostor najvećih europskih i svjetskih demografskih negativnosti po svim osnovnim demografskim pokazateljima upravo je naš hrvatski sa svojim užim okruženjem. Mirno promatranje recentnih demografskih procesa i uzročno-posljedičnih zakonitosti dovodi Europu i Hrvatsku polako i sigurno u supstituciju ili zamjenu stanovništva, a s njezinim intenziviranjem problem neće biti više samo demografski, već i sigurnosni. Zato konačno treba shvatiti i prihvatiti demografsku općenito i migracijsku problematiku kao ključne problematike europske i hrvatske izvjesne budućnosti i postupke demografske revitalizacije temeljiti na znanstvenoj logici i znanstvenim zakonitostima, projekcijama i rješenjima, umjesto na interesnim političkim, svjetonazorskim, globalističkim i sličnim ideologijama.
Europska demografska i pogotovo hrvatska stvarnost i izvjesna razvojna, sigurnosna i uređena budućnost u ovim složenim vremenima, mora se temeljiti na vrednovanju života, djeci i mladosti kao donositeljima budućnosti i općenito ljudskoj populaciji kao najvrjednijem društvenom i prostornom okruženju. Ideologijske mantre suprotne tome, zasnovane na globalnim kontrolama i odmaknute od ljudskih civilizacijskih i tradicijskih vrijednosti i vjerovanja, u ovakvim demografskim europskim i hrvatskim prilikama dodatno ubrzavaju demografske negativnosti i uvode društva i prostore u dodatnu neuređenost, nesigurnost i razvojnu upitnost.
Zato je svaki otklon u Hrvatskoj od vrednovanja života, budućnosti ljudske populacije i značenja djece za tu budućnost, pogotovo zasnovan na nasljednom i interesnom ideologijskom temelju političkog djelovanja, pomak prema prošlosti, jasna potvrda ne uvažavanja logike i znanstvenih zakonitosti općenito i ne vjerovanja u hrvatske razvojne potrebe.
doc.dr.sc. Stjepan Šterc
struka
dr. med. Herman Vukušić
organizator
Ljiljana Dragić
poduzetnik
Željko Tokić
Korisni linkovi
