Menu
Udruga Hrvatska Mati osnovana je dana 29.12.2021. godine. Nastavno na djelovanje Građanske inicijative “Djeca su budućnost” dio koordinatora iste oformio je tim roditelja, odvjetnika i ostalih stručnjaka upoznatih sa demografskim i obiteljskim politikama koje se slabo, tj. slobodno rečeno nikako ne provode u našoj domovini.
Grad Zagreb je imao više demografskih poticaja, te uspješnu demografsku mjeru Roditelj odgojitelj. Dolaskom nove vlasti u grad Zagreb te mjere su ukinute iako statistike pokazuju uspješnost istih. Zadnji popis stanovništva pokazuje porazne brojke, te će rad Udruge Hrvatska Mati biti usmjeren na vraćanje demografskih mjera, uvođenje novih, te pomaganje i pružanje potpore djeci, mladima i obiteljima.
“To je kao drugi pubertet. Proces ide sporo, a prva promjena događa se s glasom. Nakon šest mjeseci terapije, glas mi je postao muževan i automatski mi je poraslo samopouzdanje.
Mišićna masa mi se znatno promijenila. Vježbam, pokušavam još ojačati. Brada mi raste, samo ne toliko dobro kao što bih želio.”
Ovako u jednom dnevnom listu početkom godine govori Petar, “jedan od nedefiniranog broja učenika srednjih škola koji osjećaju da njihov rodni identitet nije isti kao spol u kojem su rođeni, odnosno da su djevojčice u tijelu dječaka, češće, dječaci u tijelu djevojčice ili da nisu nijedno od toga”.
Petrovo stanje stručno se zove “rodna disforija”, a prema navodima iz intervjua, Petar je još kao maloljetnik i dok je biološki bio djevojčica počeo uzimati hormonalnu terapiju blokade puberteta koja je drugi korak u postupku tranzicije spola.
Napravio je i tzv “gornju operaciju” koja kod transrodnih dječaka znači uklanjanje ženskih grudi.
Inače, prvi korak promjene spola kojoj je ovo dijete podvrgnuto, a koji prethodi hormonalnoj i kirurškoj terapiji, zove se “socijalna tranzicija” i tada je Petar prestao oblačiti haljine i počeo nositi mušku odjeću te se ponašati kao muškarac, odnosno kao maloljetno muško dijete.
U istome tekstu jedna stručna osoba sa dozom neskrivenog ponosa izjavljuje kako je od 80 djece koja su prošla njezinu ambulantu njih 75 započelo postupak spolne tranzicije.
Statistički, to bi bilo 94 posto.
Nigdje tekstu ne spominju se pak zabrinjavajući podaci i činjenice kako hormonalna blokada puberteta predstavlja opasan rizik zbog kojega sve više zemalja u Europi zabranjuje takve intervencije u djece.
Također, nigdje u tekstu ne spominju se slučajevi tzv. “detranzicije”, djece koja su u promjenu spola ušla mlađa od Petra i kasnije zažalila, ali nepovratna biološka i psihička šteta im je već učinjena.
Takvi se slučajevi diljem Europe i SAD svakodnevno javljaju, a nedavno je zbog toga zatvorena i najveća transrodna klinika za djecu na svijetu, Tavistock u Londonu, koju sada zajednički tuži 1000 obitelji unakažene djece!
U svojem komentaru o slučaju Tavistock od 11/08/22 ugledni “The Times” pod naslovom “Klinička šteta” između ostaloga kaže sljedeće:
“Tavistock je postao institucija osvojena od strane štetnih “queer” trans-aktivista koji nisu bili voljni propitkivati sigurnost blokatora puberteta, analizirati dugoročne učinke ove nedovoljno testirane terapije i nisu tolerirali bilo kakvo drugačije mišljenje unutar klinike”.
U hrvatskom tekstu sa početka ove priče se tek površno spominje do sada nezabilježeni porast rodne disforije u adolescentskih djevojčica i daje naslutiti da bi to moglo biti posljedica društvenog trenda.
Naravno, tekst ne spominje da je broj djece koja se zbog problema rodne disforije i sličnih stanja javljaju u bolnice u proteklih sedam godina porastao za VIŠE OD 600%, dok je broj odraslih transrodnih osoba za to vrijeme ostao gotovo isti!
Odgovor na ovaj fenomen je samo jedan i zove se “socijalni kontagij”, iliti društvena zaraza, medicinsko duševno stanje koje se prenosi medijima, društvenim mrežama i agresivnim aktivističkim djelovanjem transrodnog lobija unutar LGBTQ zajednice.
Dodajmo tu i političke aktiviste koji su manipulacijom javnog mijenja dospijeli na visoke funkcije lokalne vlasti, a simpatizeri su tzv. “rodne ideologije” po kojoj su žene “osobe koje menstruiraju”, pa dopuštaju da se već u vrtićima sprovode programi koji “propitkuju rodne stereotipe”, odnosno djeca uče da svoj “rod” mogu birati po želji.
Ako mislite da to znači samo kako dječak (već u dobi od dvije godine!) može reći (ili pokazati) da je on ustvari djevojčica i obrnuto, prevarili biste se.
Rodova na izbor danas može biti koliko hoćete: možete se nazvati “boi” ukoliko se osjećate uglavnom dječački, “demiboy” znači nešto slično, ali tu se možete već osjećati i dijelom muškarac, “demigirl” je isto to no kada se djelomično osjećate ženom, “rodno apatičnima” nazivamo one kojima je svejedno kojega su roda, itd, itd, itd.
Prema medicinskoj internet stranici healthline.com do dana pisanja ovog teksta postojalo je 68 naziva kojima možete opisati svoj “rod” u odnosu na “spol koji vam je određen po rođenju”.
U stvarnosti takvih je naziva puno više, a meni osobno najdraži jest “mjesečnik” (“moongender”), rod koji se ispoljava samo za punog mjeseca.
Rodno potvrđujuća terapija, što je službeni naziv medicinske procedure promjene spola, prema mojem mišljenju u Hrvatskoj treba biti hitno zaustavljena za djecu i mlade adolescente do najmanje 18 godine njihova života.
Nedovoljno istražene negativne zdravstvene posljedice uporabe hormonskih blokatora pubeteta, a zbog kojih mnoge zemlje zabranjuju uporabu istih, u hrvatskim se medijima gotovo ne spominju, dok se sa druge strane popularizira promjena spola u djece kao nešto društveno moderno, dugoročno neškodljivo i socijalno popularno.
Iz brojnih primjera spolne detranzicije razvidno je kako šteta učinjena djeci nametanjem promjene spola ostaje gotovo nepopravljiva.
Stoga sam se priključio inicijativi Prve heteroseksualne parade ponosa u Hrvatskoj sa prijedlogom sljedećeg javnog zahtjeva svim nadležnim institucijama:
U Republici Hrvatskoj zabranjuju se sve hormonalne i kirurške intervencije u procesu spolne tranzicije za osobe mlađe od 18 godina.
Dragi moji,
evo ja se uključio u organizaciju prvog hetero skupa u Hrvatskoj.
Da se vi a ni ja ne bi pitali zašto, evo mog osvrta na usudim se reći najveći događaj godine koji će se održati 8.10. u Zagrebu u 12 sati.
Inače do sada nisam bio aktivan u niti jednoj organizaciji, udruzi ili slično, možda sam bio član, ali se sad više ne sjećam. Za prvi hetero skup ozbiljno sam se zainteresirao i jako želim dati svoj obol navedenom događaju kako bi se poslala jasna poruka LGBTIQ+ zajednici kao i svim državljanima u Republici Hrvatskoj. Kao mlad mogu slobodno reći da sam bio buntovan ne agresivan već samo mladenački onoliko lud koliko bi društvo moglo podnijeti.
Kako sam odrastao znao sam uvijek stati na stranu slabijeg i na stranu onoga kome se rugalo i ismijavalo. Iako to većina nije prihvaćala ja sam ipak branio one koji su se zbog nečeg izdvajali i bili predmet sprdnje. Takav zaštitnički gard zadržao sam i do dan danas. Danas kad sam, mogu slobodno reći uspješni poduzetnik i imam više moći i mogućnosti, moja misija pomaganja i zaštite slabijima je još izraženija.
Iako te u biznisu uče da nema nikad popuštanja niti labavo ćemo, kao svi te samo iskorištavaju, vidjet ćeš ako ne budeš imao kako će ti svi okrenuti leđa, misli na sebe, nemaj milosti prema nikome, radnici su samo potrošna roba itd. itd. ja se nisam promijenio bez obzira na to što mi se život promijenio, ja sam ostao isti, isti onaj klinac koji je štitio slabije, samo sada štitim svoje zaposlenike kako god znam i umijem jer su mi oni nakon obitelji najbitniji na svijetu i sve što sam stvorio njihova je zasluga. Ja sam svoj sustav upravljanja gradio godinama i nikad ga ne bi mijenjao. Od profita mi je ipak bitnija održivost i kontinuitet poslovanja. Naravno nije mi ni važno tko je kakvog političkog ili seksualnog opredijeljena.
Zašto vam sve ovo govorim kad je riječ o hetero paradi i kakve veze ima LGBTIQ+ zajednica s poduzetništvom. Zato što vam želim objasniti koliko je postalo opasno za naše društvo ovo invazivno uplitanje LGBTIQ+ zajednica u živote većine dakle nas hetero. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću jednog dana morati braniti tu većinu od manjine. Kad su se prije 20 godina u našoj zemlji pojavili prvi LG aktivisti većina ljudi su ih počeli sažalijevati i malo pomalo odobravati im njihovu slobodu izražavanja iako ja mislim da su slobodu uvijek imali. Pustimo na stranu pojedince .Oni ionako ne izražavaju stav većine, jer da je tako LG-vi nikad ne bi dobili prava koja sad imaju. Ja sam na početku bio protiv takvih skupova jer sam smatrao da nam takav cirkus ne treba i da su kod nas svi koliko toliko zaštićeni dok se primjereno ponašaju.
Međutim naši LG aktivisti imali su potrebu stalno isticati da su omalovažavani i nepriznati u društvu i često i fizički napadnuti. To mi je tada zvučalo kao da se BBB navijači Dinama žale da ne mogu u miru popiti pivu ispred stadiona Hajduka jer će ih ovi napasti. Pa gospodo iz LGBTIQ+ zašto bi vi bili povlaštena skupina i da možete slobodno provocirati većinu. Imate sva prava po ustavu Republike Hrvatske kao i svi ostali, a svoja seksualna opredijeljene zadržite za svoj krevet. Naša zemlja je mala i nažalost jako podijeljena po mnogo čemu i da ćemo se još dijeliti po seksu, stvarno je previše i iskreno se bojim da bi se takve podjele mogle u budućnosti odraziti na poduzetništvo. Mnogo puta sam u svojim predviđanjima bio u pravu kad je poduzetništvo u pitanju kao i na šira politička zbivanja kod nas.
Zato sam protiv zadnjih aktivnosti LGBTIQ+ zajednice koja ispod radara po vrtićima i školama provode rodnu ideologiju i to uz suglasnost gradske vlasti. I kako sad ne priznati da je LG aktivizam kao i aktivisti koji su zavladali gradom Zagrebom dugoročno planiran posao. Naravno da je planiran. Prvi su tobože bili ugrožena vrsta a sad bi malo pomalo htjeli postati dominantna skupina dok su drugi kao vodili borbu protiv privatnog kapitala i tako zavarali svoje građane da se bore za pravicu i sad kad su na vlasti, svi su se ujedinili i pokazali svoje pravo lice.
Oni zajedno žele promijeniti uloge muškarca i žene, stvoriti kaos u društvu i uništiti obitelji kakve poznamo i na kakve smo navikli. Još davno prije govorio sam da smo mi drugačiji od ostalih razvijenih država u svijetu. Sve te države stvorile su zakone prema većini i prema svojim navikama ali poštujući i manjine. Zapravo svi imaju ista prava samo manjine svugdje traže pažnju i malo više za sebe i to nije problem dok to netko ne zloupotrebljava. Moj je stav da smo se dužni boriti svim sredstvima kako bi se donijeli zakoni po kojima će se ograničiti aktivizam koji je kod nas uzeo previše maha, aktivizam koji želi uništiti kategoriju spola, a potom naciju i parlamentarnu demokraciju i to sve pod izlikom takozvanog nepristajanja na samorazumljivo služenje društvenih pravila.
I za kraj sve vas ali baš sve pozivam na prvi Hetero pride u gradu Zagrebu koji će se održati 8.10.2022. godine u 12 sat na Trgu Bana Jelačića
Sretni, zdravi i veseli mi bili
Željko Tokić
Prava djece nemaju rok trajanja, univerzalna su i svevremenska. Djeca su naša budućnost, svakom djetetu pripada zaštita njegovih prava i stvaranje pozitivnih preduvjeta da dosegne najviše što može. Sva su dječja prava povezana i jednako važna. Primjerice u Hrvatskoj zakon za dijete starije od 16 godina traži njegov pristanak na medicinski zahvat (uz posebne odredbe o pristancima roditelja u slučaju riskantnijih zahvata, odluci suda u slučaju konflikta interesa i hitnim medicinskim postupcima za koje nije potreban ničiji pristanak). Dakle, imamo zakonodavstvo usklađeno s tumačenjima Odbora za prava djeteta, ali prevelik teret na leđima djeteta. Primjer je ovo prenapregnutosti djetetovih sposobnosti da bez ikakve potrebe bude izjednačeno s odraslim osobama. Postavljamo pitanje je li dijete konvencijskim odredbama, preciznije rečeno tumačenjem Odbora za prava djeteta stavljeno izvan realnosti koju čini djetinjstvo sa svim njegovim osobinama?
Zaobilaženje znanosti i ciljeva Konvencije o pravima djeteta duboko zabrinjava jer se paralelno osamostaljenju djece kroz pogrešno shvaćanje prava na izražavanje svojeg mišljenja i autonomiju djeteta, pojavljuju područja koja odražavaju rodnu ideologiju i neoliberalne pristupe čovjeku i djetetu.
Skrećem pozornost da nakon tridesetdvije godine od donošenja Konvencije o pravima djeteta, pred nama je izazov ponovnog promišljanja o cilju i smislu djetetovih prava. Preširoko tumačenje svakog pojedinačnog prava može dovesti do negacije djeteta kao ljudskog bića !
Sloboda nije proizvoljnost i treba je naučiti poimati kao odgovornost,sloboda i odgovornost idu zajedno ! Trebamo se u svemu, pa tako i u pogledu rodne ideologije i njezina utjecaja na djecu zapitati što je ispravno, a ne što je moguće.
Odvjetnik Milko Križanović
struka
dr. med. Herman Vukušić
organizator
Ljiljana Dragić
poduzetnik
Željko Tokić
Korisni linkovi
